ČUVARI SVETA

Poezija

Dalibor Filipović - Filip

Zamka za Tarzana

 

Mnogo vlažim.

Kažiprstom čačkam buđ u nozdrvama.

Jezik mi ima ukus memle.

U ušima mahovina.

Ne pristajem da budem panj,

Iako sve odlike imam.

Moje oči i dalje vide uprkos godovima.

A lišće nek pesmu ne menja.

Zemlja je orah.

Neću da budem crvljiva jatka.

Ptice silaze u svetlosne dubine.

Perja zaveštavaju narodnoj nošnji.

Zabole me za zvuk bubnja.

Nemam nameru da ukroćujem ritam.

Pa nek sam i lišaj nebeskog svoda.

Kazna je kao i nagrada,

Nikad relevantna.

Često nalik psu koji

Gazdi liže dupe

Sa ukusom tek procvalih hemoroida.

Hranim se isključivo laticama  cveća.

Zadah mi je miomiris.

Ne podnosim mrave u kosi

I mrve u ustima.

Sakupljam pčelinje iznutrice.

Nižem ih o lijanu.

Stvaram bodljikavu žicu.

Zamka za Tarzana.

 

Mesec I

 

Gologlav.

Srebrnih očiju.

Iskričavog glasa.

             Namigom zavodljiv.

 

Miluje visove.

Ućutkuje doline.

Uhodi zemlju.

             Suncu zaveru sprema.

 

Pod nogama oblaci.

U prstenje zvezde meće.

Ćuške udara vetru.

             Divove postrojava.

 

Pohodi vodene careve.

Bogove mora doziva.

Motri šumski živalj.

             Sprovodi noćni red.

 

Dalibor Filipović - Filip rođen je 1976. godine u Boru. Objavio je šest zbirki pesama. Dbitnik više književnih nagrada. Živi u Knjaževcu.