|
In a Silent Way |
|
Muzička kritika |
|
Nikola Marković Dvostruka zora na Neptunu William Parker - Double Sunrise over Neptune, AUM Fidelity, 2008 Kada se na jednom mestu sakupi 16 muzičara raznolike stilske orijentacije, u cilju izvođenja komada dužih od 20 minuta, pa još posvećenih dvostrukom svanuću nad Neptunom, s pravom možemo očekivati i jalovo umetničarenje koje se krije iza odveć pretenciozne zamisli, ali i remek delo istinske snage i autentičnosti. Na našu sreću, kontrabasista William Parker spada u red retkih jazz muzičara sposobnih da na svojim plećima iznesu ovako ambiciozno zamišljen performans. Počev od ranih sedamdesetih, on je čitave dve decenije proveo stažirajući u bendovima brojnih majstora free-jazza, a najduže se zadržao kod Cecila Taylora. Kada je konačno započeo solo karijeru, bio je potpuno spreman za najveća dostignuća. Double Sunrise Over Neptune je izgrađen na Parkerovom osobenom viđenju muzike velikih orkestara, u kojoj se free-jazz i kompleksni aranžmani prepliću sa pitkim melodijama i ženskim vokalima. Ovoga puta je uobičajena postavka oplemenjena i etno aromom u vidu afričkih i orijentalnih melodija. Album se sastoji od 4 numere, snimljene tokom dva nastupa na prošlogodišnjem izdanju Vision festivala u Njujorku. Morning Mantra i Neptune’s Mirror predstavljaju dve varijacije na istu temu, dok je monumentalna Lights of Lake George centralna tačka ovog izdanja. O’ Neal’s Bridge je kratki intermeco i vezivno tkivo između pesama. William Parker se ovom prilikom, umesto kontrabasa, odlučio za egzotični žičani instrument doson'ngoni (poreklom iz Malija), a povremeno participira i u radu duvačke sekcije. Uprkos tome, ritam je u prvom planu. Pesme su izgrađene oko repetativnih, jednostavnih i melodičnih bas deonica, povrh kojih ostali instrumenti stvaraju raskošnu paletu zvukova, od fino doziranih sola do ekstatične buke. Posebna priča i šlag na torti je indijska pevačica neobičnog glasa i interpretacije, Sangeeta Bandyopadhyay. Njena izvedba, koja priziva atmosferu bliskog i nešto daljeg istoka, varira između konvencionalnog pevanja i upotrebe glasa kao instrumenta. I to kakvog! Egzotične melodije i virtuoznost daju svežinu i veoma specifičnu notu albumu, najviše dolazeći do izražaja u završnoj Neptune’s Mirror, kada se naizmenično ređaju i nadmeću složene vokalne kaskade i sola na saksofonu. Double Sunrise Over Neptune je delo razorne snage i velike raskoši, kome ne fali duha i dobrog raspoloženja. Bez ikakve sumnje, se radi o jednom od diskografskih vrhunaca Parkerove karijere, i ozbiljnom kandidatu za jazz album godine.
|
|
Iz celog sveta u srce sveta: Norveška književnost Dani su providni Čuvari sveta: Novi Jerusalim: In a Silent Way: Arhiva:
|